Odlazak hrvatskih sportaša na studij u SAD nije baš neka novost, pogotovo ako ste košarkaš, plivač, atletičar, tenisač itd.
No, posljednjih godina Amerika doživljava procvat stolnog tenisa, ulaže se sve više novaca, osnovana je i profesionalna liga. Samim time i fakulteti su pokazali veći interes za stolni tenis, a tu priliku je ugrabio i Karlo Franjčec, 23-godišnji stolnotenisač rodom iz Zaboka, koji je proteklih godina igrao za Slavonski Brod, a uskoro leti za SAD.
- Sljedeće dvije godine igrat ću i studirati na Sveučilištu Texas Wesleyan. Želja mi je završiti diplomski iz biznisa, a kada se ukazala prilika objeručke sam je prihvatio - bile su prve riječi Franjčeca, koji je proteklih godina redovno išao na studentske razmjene u SAD.
Prve stolnoteniske korake napravio je u Zaboku, kod trenera Vanje i Luke Vrančića, 2014. je bio prvak Hrvatske u mlađim kadetima, a od 2015. je preselio u Zagreb i postao član GSTK Zagreb gdje je ostao do 2020.
- U tom periodu jednu godinu sam bio i član kadetske reprezentacije, a 2015. sam preselio u Zagreb i živio u Srednjoškolskom domu Sportske gimnazije. U Zagrebu sam igrao u generaciji s Filipom Borovnjakom i Lovrom Zovkom, trener mi je bio Adam Smuda. Kasnije je došlo još dečkiju, a za trenera Željan Gaćina. U juniorima sam upisao jedan nastup u parovima za seniore Zagreba, ali shvatio sam da moram dalje. Bilo nas je puno, a i škola je patila. Malo sam se 'pogubio' u Zagrebu. Tu mi je najviše pomogao Goran Radanović, on me usmjerio na Slavonski Brod na čemu sam mu jako zahvalan. Došao sam u odličnu sredinu, prve dvije godine smo igrali Superligu, sljedeće tri u 1. HL istok. I u tom periodu mi je bilo fantastično, od prijateljstva, druženja, poznanstva. Stvarno nerealno dobro, osjećao sam se odlično u Brodu. To je jedan zdrav klub, uvijek su ispoštovali sve prema dogovoru, a i više od toga - kazat će Franjčec te dodao:
- U Srednjoj školi sam bio malo problematičan, nije sve išlo kako sam očekivao. Tu je uskočio Radanović, stao iza mene i uputio me u pravom smjeru. Jako bitan faktor u mom daljnjem razvoju. Kao i Stanislav Lošić od kojeg sam naučio kako se odnositi prema sportu. Dok sam igrao u Brodu bio je Covid i odlučio sam upisati Vern. Upoznao sm tamo divne ljude i došla mi je želja za fakultetom, iako me to prvotno uopće nije zanimalo. No, roditelji su mi rekli da ako to želim onda si moram sam financirati. Radio sam studentske poslove po Zagrebu, a dok sam vozio za Bolt saznao sam za program 'work&travel'. I tako sam završio na studentskoj razmjeni u Americi.
Sljedeće četiri godine je provodio svako ljeto u SAD-u.
- Jedino što mi je bilo bitno da gdje god da idem da ima neki stol za pingač.
Kasnije se zaposlio u agenciji koja ga je i uputila u Ameriku, a tu je upoznao Jasenku Čengić.
- Gospođa Čengić je čula je da igram stolni tenis i preporučila da se javim NCAA-u. Oni su me uputili na Texas, kao znali su da je tamo neka žena iz 'Jugoslavije', koja je stolnotenisačica i vodi taj program, a to osoba je bila Jasna Fazlić. Kroz nekoliko mailova došao sam do Jasne, ona me nazvala isti dan i kontakt je uspostavljen. Meni je to bio san, htio sam ići negdje van, ne samo u SAD, ali tako se poklopilo.
Našli su se u Splitu, a nakon kratkog razgovora sve je brzo dogovoreno. Željela je vidjeti koliku ima želju, kakvi su mu planovi...
- Rekla mi je da imaju ekipu, da mi može pomoći sa stipendijom, a njoj je nedostajao netko domaći ha, ha. Jasna Fazlić je voditeljica sporta za Sveučilište, a krajem rujna ove godine sam ih i posjetio. Ugostili su me stvarno odlično, u momčadi su dva Brazilca, Šveđanin, Japanac, jedan iz Šri Lanke, a trener je Rumunj. Natjecanja se igraju turnirski, prvo je kao neko županijsko natjecanje, kasnije ide regionalno, a na kraju državno. S obzirom na to da su Los Angelesu Olimpijske igre veća su ulaganja u sport, a samim time i u stolni tenis. Naravno, svi ovi dečki su tu zbog obrazovanja, ali dio njih igraju i tu profi ligu. Kvaliteta dečkiju je kao iz tri-četiri naša najbolja superligaška kluba, ja sam trenutačno lošiji od njih, ali s vremenom se nadam da ću biti bolji. I jedini sam ljevak u momčadi.
U pauzama između obrazovanja Franjčec misli raditi. Kao što je bio slučaj i do sada jer ipak treba financirati školarinu, koja, bez obzira na stipendiju, nije mala.
- Ukupnu školarinu ne bih mogao platiti. Ali, uz stipendiju to je podnošljivo. Što se tiče novaca to ću zaraditi preko ljeta, kao i dosad radit ću na jednom ranču u blizini New Yorka, koji je udaljen jedno 2.5 sata. Tamo vodim sportske aktivnosti, a naravno da imaju i stolove za pingač, to je bilo najvažnije ha, ha. Lijepo mi je tamo, osjećam se slobodnije, ali vidjet ćemo što budućnost nosi. Volio bih se vratiti, ali ovu priliku treba iskoristiti. Bez stolnog tenia ne bih mogao upisati fakultet, sve mi je omogućio, vrijeme je da njemu nešto vratim, barem sa zalaganjem i pristupom.
Također, spreman je pomoći ostalim stolnotenisačima i otvoriti im vrata Amerike.
- S obzirom na to da sam u tom svijetu studentskih razmjena, prošao sam to već jedno 4-5 puta, znam što ih čeka. Papirologija je jako teška, ima dosta komplikacija, a pogotovo ako želiš studirati. No, ambiciozan sam, želim iskoristit prilike, a voljan sam i drugima pomoći, pogotovo jer malo ljudi zna da možeš studirati i igrati stolni tenis u Americi.
Za Ameriku leti na Badnjak, fakultet kreće 15. siječnja, a tamo će provesti dvije godine.
- Proveli su me po kampusu, stvarno nešto nevjerojatno. Uvjeti za trening, odmor, zabavu su nevjerojatni.
Karlo je dosanjao svoj san, a taj put ne bi uspio bez nekih osoba.
- Moram istaknuti dva prijatelja, Matea i Tina. Obojica su sportaši, jedan igra nogomet, drugi futsal. Bez njih ne bih tako razmišljao, ne bih bio toliko profesionalan, cijelo vrijeme su me poticali da mogu bolje. I naravno bez roditeljske podrške, oni su temelj svega. Da, bili su stroži, ali me nikad nisu sputavali, jedini što su mi govorili da slušam sebe. Također, zahvalio bih se i Darku Arapoviću. Od kada sam igrao u Brodu prihvatio me u dvoranu u Zagrebu, uvijek me spremao za susrete, davao savjete i smatram ga svojim trenerom.
Jasna Fazlić
Rođena u BiH, živi u Americi, ima hrvatsko državljanstvo i olimpijsku medalju, a jedan je od najboljih stolnotenisačica s ovih prostora
Jasan Fazlić je rođena 1970. u Foči, a jedna je od najboljih stolnotenisačica koje je bivša država imala. Vrlo rano, već 1982. godine Jasna se sa sestrom Amelom preselila u Zagreb u klub Mladost. Tu su zablistale nevjerojatnim talentom. Nedugo potom sestre Jasna i Amela, s Brankom Batinić, haraju stolnoteniskom scenom. Osvojila je preko 20 titula u raznim seniorskim kategorijama.
Prvi značajniji uspjeh došao je 1987. godine kad je Jasna na juniorskom EP-u osvojila brončano i srebrno odličje. Potom, 1988. godine Jasna je u Parizu postala europska prvakinja u igri mješovitih parova s llijom Lupuleskuom, a iste godine je osvojila brončanu medalju u paru s Gordanom Perkučin na Olimpijskim igrama u Seulu. Četiri godine kasnije u Stuttgartu je osvojila zlato u paru s Perkučin. Nastupala je Jasna u to vrijeme i na pet svjetskih prvenstava od 1987. do 1995. godine., a proglašavana je najboljom sportašicom Zagreba.
Kasnije je igrala za razne klubove, jednu sezonu za Kikindu, pa Osijek, na kraju se na kratko vratila i u Mladost. Kratko je igrala u Japanu, a 1999. godine odlazi u SAD. Amerikanci su joj ponudili državljanstvo te je na Olimpijskim igrama 2000. u Sydneyu i 2004. godine u Ateni nastupala pod američkom zastavom, iako ima i hrvatsko državljanstvo. Za svoju novu domovinu nastupala je na pet svjetskih prvenstava od 2001. do 2006. godine, a dvaput je bila prvakinja države. Kasnije je završila fakultet, a od 2009. godine radi na Sveučilištu Texas Wesleyan. Od dolaska Jasne Sveučilište u Teksasu je osvojilo 69 titula u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji te parovima. Od 2011. je izabrana je u Kuću slave američkog stolnog tenisa.