INTERVJU Renato Čengić: Prosjek više nećemo trpiti, nagrađivat ćemo rad i rezultate!

cengic 2015Situacija u sportu nije blistava, novca je sve manje, zapravo sa sportom se uglavnom igra ping pong. Kako se u ovim teškim vremenima snalazi Hrvatski stolnoteniski savez? Prema riječima direktora Renata Čengića glava je iznad vode, dugova nema, osim prema Savezu, a kreće se u regionalizaciju, omasovljavanju sporta i rada s djecom. Ključ opstanka hrvatskog stolnog tenisa u europskom vrhu. Plan postoji, ključ su sredstva koja bi uskoro trebala biti osigurana. 

- HSTS će stimulirati one klubove i one trenere koji će raditi na odgoju i omasovljavanju sporta. Zapravo, mi to već radimo. I financijski i u opremi. Baza nam je preslaba, treba nam što više djece – započet će Renato Čengić, dugogodišnji stolnotenski funkcioner i sadašnji direktor Saveza te nastaviti:
- Trebamo razvijati klubove. Tamo gdje imamo trenere i dvoranu, gdje žele raditi, tu će Savez pružiti ruku i reći to će biti centar ili mini centar. Zasad su naznake da su to klubovi iz Duge Rese, Osijeka, Pule, Opatije. Tu je još Varaždin, koji tek treba iskristalizirati što je muški, a što ženski program, Ljubešćica, Dugo Selo… U Slavoniji se događa pozitivan pomak, pokrenuti su mladi klubovi iz Nuštra, Privlake, pa i na jadranskim otocima. Nedavno je bilo prvenstvo otoka na kojem je nastupilo osamdesetak klinaca. A da se dobro radi dokaz je i Leo Vekić, po meni trenutno jedan od najboljih mladih igrača. Vjerujem da ima djece, samo mi moramo naći način kako to još omasoviti.
Stalno se spominju regionalni centri, kakva je ideja i kada će to krenuti?
- Imamo četiri godine da sve postavimo kako treba. Ozbiljnije ćemo krenuti nakon EP-a mladih. Nadamo se da ćemo zaraditi, uostalom to prvenstvo i organiziramo isključivo kako bi zaradili. Nakon toga bi sljedeće dvije godine ulagali u te centre koji bi razvijali nove generacije. Osijek, Pula, Opatija, Varaždin, Zagreb i u Dalmaciji vjerojatno Split… Ti gradovi bi trebali biti nosioci regionalnih centara… To još ništa nije definitivno, ali kad se sve posloži potpisat ćemo ugovore u kojima će se znati što tko treba raditi. Ne smiju se propuštati generacije, svake godine u rujnu klubovi, koji misle ozbiljno raditi, moraju selektirati novu djecu. Pa čak krenuti i od vrtića. I tako jedno tri do četiri godine kako bi se napravila što bolja baza. Ali to mora biti sustavno!
Kako će u tome sudjelovati HSTS?
- Savez će pomoći i u opremi i novčano. Uostalom, već smo i počeli, Zabok smo sufinancirali s deset tisuća kuna, Korčula je sufinancirana s deset tisuća kuna za prvenstvo otoka. Pomoglo se i Osijeku, Opatiji… Iznose ćemo definirati nakon EP-a, potpisat ćemo ugovore u kojima će jasno pisati vaš zadatak je toliko i toliko djece. Klub sam po sebi ne može iznijeti sve sam, tu bi uskočili regionalni centri gdje bi talentirani igrači imali dopunske treninge. Takav model bio je u Njemačkoj. Klub koji je imao uvjete, znači odgovarajući prostor, trenera i koji je davao rezultate, postao je centar. A zadatak centra je da kao magnet prihvaća manje klubove iz regije i da se na jednom mjestu skuplja kvaliteta. Naravno, sva djeca će trenirati besplatno u tim centrima. HSTS će sufinancirati rad, opremu... Sav plan je praktički gotov, uostalom prihvaćen je još 2014. sad trebamo stvoriti uvjete.
Uvjeti su, pretpostavljamo novac? Otkud s obzirom da je situacija po pitanju financija u sportu sve teža?
- Istina, novca je sve manje, ali mi ga moramo stvoriti. Polako i to radimo. Riješili smo sve dugove, riješili kompletnu imovinu saveza, kupili taraflex, vlastiti kombi… Prošla godina je bila sanacija, imali smo 200 tisuća kuna duga, koji se akumilirao godinama… Važno je istaknuti da uz sve nedaće HSTS nije nikome dužan. Samo su nama dužni, HOO nam još duguje oko 60 tisuća kuna. Moramo mnogo pametnije, jer ne želimo živjeti po principu od danas do sutra. U 2016., nakon Pro Toura i EP-a, očekujemo kako ćemo imati uvjete za naše planove. Radit ćemo ugovore s centrima. Za početak ne svima, već s onima kojima je najpotrebnije i koji su trenutno nama najzanimljiviji. Osijek je vrlo interesantan, ima fenomenalnu dvoranu, stručni kadar… Ono što također trebamo je dignuti ženski stolni tenis, u sljedećoj godini riješiti status trenera i izbornika Nikice Vukelje koji će voditi centar u Dugoj Resi. Pokušavamo da se Duga Resa digne kao nekad, uz Opatiju to će biti okupljalište svih mladih stolnotenisačica. Nikica je praktički okupio dosta mladih igračica, tu je on najjači. Mi mu moramo riješiti plaću i da klub djeluje kao centar.
Najavili ste i promjene u financiranju igrača, odlazaka na turnire u inozemstvu…?
- Odluka je da se štiti uska kvalitetu… U tom smjeu idemo sigurno. Prioritet će nam biti muška reprezentacija, koja ima veliku perspektivu. Imamo mladi muški sastav, sljedećih pet-šest godina to treba (iz)graditi. To su potvrdili i stručnjaci koji vide situaciju u Europi poput Damira Jurčića, Dubravka Škorića, Marija Amižića. Svake godine trebali bi biti u prilici za osvojiti medalju. Ženska reprezentacija se tek treba dokazati. Jedno je A program reprezentacije, to se neće mnogo mijenjati, promjene će najviše biti u smjeru pojedinačnih inozemnih nastupa. Naravno, Andrej Gaćina je posebna priča, vrhunska kvaliteta i za njega će vrijediti drukčiji uvjeti. Ostali će dobiti naputak na koje turnire mogu ići, što su njihove obveze. Postojat će kategorije, vrhunski igrač, vrlo dobar, dobar… Dobar sportaš ne može ići na sve Pro Toureve. Vrhunski će biti podržani maksimalno, dobri onoliko koliko možemo. Kriterij će biti svjetska rang lista i perspektivnost, ali i procjena Izvršnog odbora. Sigurno je da socijalizma više nema. Pucar, Zeljko, Rakovac itd. su velika perspektiva. I njima ćemo omogućiti maksimalne uvjete, tu nema brige. Ali ako nakon pet-šest godina ostanu oko 200-tog mjesta onda će biti rezanja. Zanima nas Top 100. To vrijedi za sve. Zanimljiv način ima Češka. Reprezentativac može ići svugdje, ali mu novac refundiraju ako prođe 1. kolo. Ne želimo turizam već rezultate.
Mnogobrojne svađe 'onih koji odlučuju' utjecale su na sve saveze, a HSTS nije iznimka. Novac curi na kapaljku. Kako se HSTS tu snalazi?
- Mnogi ne znaju da su nam sredstva bila stopirana i da smo vlastitim sredstvima financirali Gaćinu. Ali to je ono što sam govorio, vrh kvalitete ćemo uvijek pratiti makar i iz svojeg skromnog budžeta. Ne možemo se samo oslanjati na državu, ta vremena su prošla. A novca će uvijek biti i za razvoj stolnog tenisa te trenere koji će pokazivati ambiciju. Ostali, prosječni, će se morati strpiti.
Naš stolni tenis čeka vrlo zanimljiva 2016. godina, pogotvo iz organizacijskog kuta gledanja. Slijede Pro Tour, EP mladih i Univerzijada. Jel Savez spreman za takva tri velika događaja?
- Prva akcija je Pro Tour Croatia open. Posljednji je bio najuspješniji od kad je ponovo pokrenut prije četiri godine. A možda čak i u povijesti hrvatskih Pro Toureva (održano ih je 17 nap. a.). Jer kad vidimo koji broj ljudi ga je radio i s kojim sredstvima od grada onda smo ostvarili velik uspjeh. Zadovoljavajuća financijska dobit, nastupio je velik broj zemalja, a kvaliteta turnira je bila debelo iznad Challenge kategorije. Mnogi su ustvrdili da je kvalitativno bio više Major kategorije. Nisam siguran da ćemo moći ponoviti tu razinu, ali sigurno je da turnir ide… U srpnju je Europsko prvenstvo mladih a za taj dio najodgovorniji su predsjednik Zlatko Pospiš i glavni tajnik Žarko Ratković. Zasad su u organizacijskom odboru već spomenuti predsjednik i glavni tajnik, te Goran Radanović, Alen Ivančin i ja. Čekamo gradonačelnika Milana Bandića da nas primi, nakon toga bi trebali formirati prošireni organizacijski odbor. Još nemamo proračun, ali sigurno je da će nam doći oko 700 gostiju, možda koja stotina više. Igrat će se u Domu sportova, u dvorani 1 i 2 će se igrati, dok će u dvorani 3 biti razne popratne službe. U siječnju nam dolazi inspekcija ETTU-a. Iza toga slijedi ide Univerzijada. Osobno vjerujem da možemo sve odraditi, uostalom dosad je sve perfektno funkcioniralo.
Spominju se i manji turnir, važniji klubovima i regijama. Barem za to postoji ideja. Koje su to ideje?
- Razgovarao sam s Denisom Karlovićem i HSTS je spreman biti suorganizator memorijala barba Tomo Amižić. S tim turnirom može se dobiti mnogo. Ali, takav turnir treba biti u Višnjiku, na vrhunskom nivou kako bi to svi klubovi prepoznali. Cilj je u to uključiti i Zorana Primorca, Marija Amižića, Andreja Gaćinu, doduše tek treba s njima razgovarati, ali nadam se da ne bi trebalo biti problema. Kažem, HSTS će pomoći, ali organizacijski trebaju oni potegnuti. Barba Tomo je legenda zadarskog stolnog tenisa i treba dostojan turnir, a da ne kažem da cijela ta regija nema prepoznatljiv turnir. Vjerujem kad bi složili zanimljiv projekt da bi svi došli. Cilj je da svaka regija, kao što Osijek ima Matiju Gregića, ima jaki i prepoznatljiv tunir… Koji privlači pozornost medija, struke, igrača i kapitala. Takav bi trebao biti novi turnir u Opatiji, ali za to još treba pričekati. Zasad imamo pozitivne naznake.
Potom se direktor dotaknuo nekih stvari koje ga smetaju.
- Prvo, svima mora biti jasno da je igranje za hrvatsku reprezentaciju velika čast, to mora biti iznad svih interesa! Kao drugo IO mora vidjeti koji je razlog bezrazložnog otkazivanja EP-a Tan Ruiwu i Tian Yuan. U redu, ne žele, osobno mislim da je i bolje što su priliku dobili naši mladi, ali bilo bi u redu da smo dobili barem pismeno objašnjenje… Ne sviđa mi se što puštamo da se stvari događaju same od sebe, umjesto da ih kreiramo. A kao treće žalostan sam što nisu svi članovi IO-a aktivni, imamo stalne borbe oko kvoruma… Sad imamo novi statut, od 15 članova IO-a za kvorum će ih biti potrebno osam. A odluka će se donositi većinom prisutnih. U slučaju da bude 4-4 odluku će donositi predsjednik. Pola članova je je aktivno, pola nije. Nemamo regulativu koliko treba biti prisutan kako bi i dalje obnašali tu funkciju. Istina, imamo nove članove koji su aktivni i dobri, ali nedostaje još četiri do pet kvalitetnih članova…
To se odnosi na stručni ili sponzorski dio?
- Aktivnost IO-a što se tiče struke je zadovoljavajuća, ali iz financijskog dijela jedini ljudi koji su donijeli novac su redom Neven Cegnar, Zlatko Pospiš i ja. Basler, HEP, Plinacro, Janaf, Erste banka, s kojom sad radimo na produženju ugovora, su firme koje nas drže na životu. Bez tih sredstava ne bi mogli razvijati programe. Mi smo jedini savez koji šalje mlade igrače na turnire, kampove itd. iz vlastitih sredstava. Arapović i Šantek su sada bili na ETTU-ovom kampu, Marn i trener Vukelja su bili na europskom Top-u 10. I to sve sa sredstvima Saveza. HSTS je organizirao i financirao kampove (ljeto/proljeće) kroz koje je prošlo stotine djece. Ispast će da se previše hvalimo, ali neke stvari se moraju znati. Rijetko koji savez ulaže toliko novaca u mlade!
I za kraj je imao još jednu želju…
- Klubovi se trebaju natjecati tko će imati više klinaca. Znam da nemaju svi iste uvjete, svjestan sam svih problema, ali volio bih da se od naših stotinjak klubova barem pedeset posto okrene radu s mladim igračima, što sad nije slučaj.