Stolni tenis se je u Hrvatskoj prvi puta igrao davne 1902. godine u Donjem Miholjcu, gdje je u Narodnoj čitaonici postavljen prvi stol za stolni tenis.

U svojim počecima to je bila više društvena igra negoli sport. Prvo ime za stolni tenis bilo je ping-pong, zatim sobni tenis, table tennis, tenis na stolu i tek poslije drugog svjetskog rata iz upotrebe su izašla sva ostala imena a ostao je stolni tenis.

Poslije prvog svjetskog rata stolni tenis se igra u Zagrebu, prvo u zgradi na igralištu HŠK Concordije, zatim u HAŠK-u, te drugim mjestima. U Čakovcu je Geza Legenstein u kavani Royal 1925. osnovao prvu stolnotenisku sekciju u Hrvatskoj, 1927. osnovana je u sportskom klubu Cepin prva stolnoteniska sekcija u Zagrebu, zatim niz drugih sekcija i klubova u Zagrebu, od 1928. u Šibeniku, Sisku, Karlovcu, Osijeku te drugim mjestima.

1926. održano je međunarodno prvenstvo Opatije, 1929. veliko Otvoreno prvenstvo Zagreba. Hrvatski stolnotenisači sudjelovali su na prvenstvima Jugoslavije, Elizabeta Legenstein je 1929. osvojila naslov prvakinje na turniru u Murskoj Soboti, koje neki smatraju prvim službenim prvenstvom Jugoslavije, dok drugi smatraju da je to bio turnir održan već 1928. u Somboru. Reprezentacija Jugoslavije nastupila je 1929. prvi put na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. U sastavu muške momčadi bio je i Geza Legenstein iz Čakovca dok ženska ekipa nije nastupila a u pojedinačnom je igrala Elizabeta Legenstein iz Čakovca.

U Somboru je 1928. osnovan Jugoslavenski ping-pong savez, koji je 1930. preseljen u Zagreb, gdje je na skupštini dobio novo ime - Jugoslavenski table-tennis savez.

U Zagrebu je 1934. Stjepan Huić objavio prvu stolnotenisku publikaciju - "Tenis na stolu".

Tada 18-godišnjak, Žarko Dolinar je na prvenstvu Jugoslavije 1939. osvojio svoj prvi naslov prvaka Jugoslavije, a iste je godine na prvenstvu svijeta u Kairu s reprezentacijom Jugoslavije osvojio srebrnu medalju a u pojedinačnom natjecanju brončanu medalju.

U Zagrebu je 1939. osnovan Hrvatski table-tennis savez u koji je bilo učlanjeno 13 klubova.

Za vrijeme drugog svjetskog rata od 1941. do 1944. svake je godine održavano prvenstvo Hrvatske, a reprezentacija Hrvatske odigrala je nekoliko međunarodnih reprezentativnih utakmica.

Stolni tenis poslije II. svjetskog rata

Odmah po završetku II. svjetskog rata u Hrvatskoj se nastavlja stolnoteniska aktivnost u Zagrebu, Osijeku, Sisku, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Varaždinu, Vukovaru i drugim mjestima. U okviru I. Fizkulturnog Sleta Hrvatske od 15. do 19. kolovoza 1945. u Zagrebu je održano prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu na kojem je sudjelovalo više od 200 igrača i igračica! Prvaci su postali kod žena Vera Žabčić, kod muških Žarko Dolinar. U tom vremenu već su se održavali međusobni susreti između stolnoteniskih momčadi, održan je troboj Zagreb-Subotica-Beograd, momčad Mladosti gostovala je u Vojvodini i dr. Prvi međunarodni susret poslije II. svjetskog rata održan je u Radničkom domu u Zagrebu pred rasprodanim gledalištem 24. listopada 1945. godine. Susrele su se reprezentacije gradova Zagreba i Praga. Zagreb je nastupio u sastavu Žarko Dolinar, Otmar Kosi i Zdenko Uzorinac, a Prag u sastavu Andreadis, Tereba, Šlar. Pobjeda je sa 5:0 pripala igračima Praga. U Zagrebu je 8. prosinca 1945. u okviru Zemaljskog fizkulturnog odbora Hrvatske osnovan Odbor za stolni tenis, prvi predsjednik bio je dr. Egon Zahradka. Već početkom 1946. održano je prvenstvo Zagreba, a odmah zatim i drugo poslijeratno prvenstvo Hrvatske na kojem je Dolinar obranio naslov prvaka dok je Blanka Pećnik na pobjedničkom postolju zamijenila Veru Žabčić. Prvih poslijeratnih godina stolni tenis se bori s nestašicom rekvizita, poteškoće su s uvozom zbog nedostatka deviza. U Hrvatskoj 1949. godine već ima registriranih 46 stolnoteniskih sekcija i 1.026 igrača i igračica, a igra se sve više i u školama i poduzećima. Te 1949. godine u Opatiji se održava i Prvo međunarodno prvenstvo tadašnje države.

Osnivanje Stolnoteniskog saveza Hrvatske

U Zagrebu je 5. travnja 1950. osnovan Stolnoteniski Savez Hrvatske (STSH), u kojem se okupilo 77 stolnoteniskih sekcija sa 1327 igrača. Za prvog predsjednika izabran je dr. Boris Dolinar, za prvog tajnika Eugen Kirschenheiter. Iste godine u Zagrebu počinje djelovati Stolnoteniska organizacija sindikalnih aktiva grada Zagreba (SOSAGZ), koja od tada do danas okuplja u redovnim natjecanjima veliki broj momčadi i natjecatelja rekreativaca. Već od 1952. osnivaju se prvi podsavezi u Zagrebu i Sisku, koje slijede drugi. Iste godine u okviru Pionirskog doma na Ribnjaku u Zagrebu se počinje igrati otvoreno kadetsko prvenstvo Zagreba, koje je postalo veliko godišnje tradicionalno natjecanje, danas s više od 800 sudionika i mnogobrojnim sudionicima iz inozemstva. Pod vodstvom Tibora Harangoza održan je prvi trenerski tečaj. Na poticaj STK Opatije u Opatiji je 1953. održano i prvo međunarodno juniorsko prvenstvo tadašnje države, koje je potaknulo održavanje sličnih turnira i u drugim zemljama. Veliki uspjeh Žarka Dolinara koji je zajedno s V. Harangozom 1954. postao svjetski prvak u igri muških parova još je više potaknuo razvoj stolnog tenisa u brojnim hrvatskim centrima. Te je godine u Hrvatskoj registrirano 75 klubova sa 1875 igrača i igračica a na raznim natjecanjima u Hrvatskoj sudjelovalo je više od 5.000 natjecatelja - pored registriranih natjecatelja brojni su bili i sudionici Radničkih sportskih igara, igrači SOSAGZ-a, članovi DTO Partizana, učenici osnovnih i srednjih škola kao i studenti. Na momčadskom prvenstvu Hrvatske sudjelovalo je 86 momčadi.

Tijekom slijedećih godina stolni tenis se sve više širi, iako se to na odgovarajući način ne odražava u broju klubova i natjecatelja, zbog toga što se mnoge natjecateljske aktivnosti odvijaju samo kao organizirana rekreacija u lokalnim okvirima. Od 1957. STSH u suradnji s Visokom školom za fizičku kulturu i kasnije s Fakultetom za fizičku kulturu redovno organizira tečajeve za školovanje trenera stolnog tenisa. Kao predavači za predmete iz stolnog tenisa započeli su Lovro Ratković, Zdenko Trkulja, Ivan Stojić, Rene Bonnot, Josip Trupković, Branko Franjić. Kasnije su tečajevi održavani na Badiji (Korčula), gdje su dolazili i polaznici iz drugih krajeva bivše države. Stolni tenis su na Badiji od 1970. do kraja osamdesetih predavali Radivoj Hudetz (Zagreb) te Mirko Janškovec (Kranj) i Dušan Osmanagić (Beograd). Poslije Domovinskog rata novoformirani Hrvatski stolnoteniski savez nastavlja sa školovanjem trenera stolnog tenisa. Hrvatski olimpijski odbor i HSTS organiziraju školovanje trenera stolnog tenisa koje se odvija u okviru seminara održavanih u Crikvenici, na Bjelolasici, u Zagrebu, Umagu. Predavači za stolni tenis su Neven Cegnar, Milan Štencel, Dubravko Škorić, Davor Bilić, Renato Čengić, Mladen Solar, Zvonimir Franjčec, Neven Karković, Dragutin Šurbek, Radivoj Hudetz. U suradnji s Fakultetom za fizičku kulturu u Zagrebu organiziran je dvogodišnji studij uz rad za više trenere stolnog tenisa, a program predmeta iz stolnog tenisa izradili su i predavali Neven Cegnar i Radivoj Hudetz. Već u osamdesetim godinama u Zagrebu su se održavali međunarodni stolnoteniski seminari, na kojima su sudjelovali ugledni treneri iz brojnih zemalja. Poslije osnivanja HSTS godišnje se održavaju jedno ili višednevni seminari za stručno usavršavanje hrvatskih trenera na kojima volonterski predaju ugledni hrvatski treneri na radu u inozemstvu - Milan Štencel, Dubravko Škorić, Boris Turina, Zlatko Novaković, Zlatko Čordaš, Mario Amižić kao i Neven Cegnar, Neven Karković i Radivoj Hudetz.

Europsko prvenstvo u Zagrebu 1960. godine

U Zagrebu je u dvorani na Zagrebačkom velesajmu 1960. održano II. Europsko prvenstvo u stolnom tenisu, što je bio novi poticaj za širenje i popularizaciju stolnog tenisa u Hrvatskoj. Početkom šezdesetih u Hrvatskoj djeluje 118 stolnoteniskih klubova, a na Otvorenom pionirskom prvenstvu Zagreba okuplja se već 560 natjecatelja.

U Hrvatskoj 1962. godine ima registriranih čak 118 klubova a djeluje i šest trenera, 20 instruktora i 12 stolnoteniskih vodnika. Sredinom šezdesetih na otvorenom pionirskom prvenstvu Zagreba sudjeluje već rekordnih 580 kadeta i kadetkinja.

Početkom sedamdesetih godina po ligaškom sistemu igra se Hrvatska republička liga uz tri regionalne lige - Slavonska, Dalmatinsko- Primorska i Zagrebačka. Od 1979. igra se, zajedno s klubovima iz Bosne i Hercegovine i Slovenije, Međurepublička liga s osam momčadi, a uz to postoje i dvije hrvatske lige, Istok i Zapad. U osamdesetim godinama natjecanja u Hrvatskoj regionalno su podijeljena na šest regija - Zagorsko-podravsku (Sjeverna Hrvatska), Zagrebačko-sisačku (Srednja Hrvatska), Slavonsku istok, Slavonsku zapad, Dalmatinsku i Primorsko-istarsko-goransku. Prema izvještajima s godišnjih skupština STSH vidi se da je 1973. u Hrvatskoj registrirano 49 klubova saveznog ranga, a 1977. godine 73 saveznih i republičkih klubova, uz brojne stolnoteniske sekcije. Pored registriranih klubova postoje mnoge općinske i gradske lige u kojima sudjeluju stolnoteniske organizacije koje nisu registrirane kao klubovi pri Stolnoteniskom savezu Hrvatske - takva redovna natjecanja postoje u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Čakovcu i drugim mjestima.

Prvi Europa TOP 12 u Zadru 1971. godine

Na inicijativu Tome Amižića u Zadru je 1971. održan prvi turnir najboljih europskih igrača, koji se već od 1972. do danas igra kao tradicionalni turnir Europa Top 12 na kojem sudjeljuje 12 najboljih igrača i 12 najboljih igračica starog kontinenta. Drugi turnir odigran je 1972. u Zagrebu, da bi se 1999. taj tradicionalni turnir igrao ponovno u Hrvatskoj, ovaj puta u Splitu. U Zagrebu je 1974. održan četveroboj tada najuspješnijih stolnoteniskih velesila - pored domaćina igrali su Japan, Kina i Švedska, a 1975. u Zagrebu je u Domu sportova održano Juniorsko prvenstvo Europe. Također je 1988. uspješno organizirano Veteransko prvenstvo svijeta na kojem je sudjelovalo više od 1500 natjecatelja.

Osnivačka skupština Hrvatskog Stolnoteniskog saveza 1991. godine

Stvaranjem samostalne hrvatske države počinje proces stvaranja novih nacionalnih sportskih saveza, borbe za međunarodno priznanje i za pravo nastupanja pod hrvatskom zastavom na svim najvećim svjetskim natjecanjima. Osnivačka skupština Hrvatskog Stolnoteniskog saveza održana je u Zagrebu 9. ožujka 1991. godine. Za prvog predsjednika izabran je Ivo-Goran Munivrana iz Splita, za tajnika Zvonimir Franjčec iz Zagreba a za poslovnog tajnika Žarko Ratković iz Zagreba. U Izvršni odbor HSTS su pored Munivrane izabrani Mirko Abramović, Ante Bućo, Reno Marolt, Spasoje Matijević, Ljubinko Skakić, Mladen Solar. Od 10. rujna 1991. HSTS je član Hrvatskog Olimpijskog odbora.

Tada započinje i borba za međunarodno priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Zoran Primorac, jedan od najboljih europskih igrača stekao je pravo nastupa na turniru Europa Top 12 za 1991. godinu, ali kako HSTS još nije bio priznat kao samostalni član ITTF-a to je Primorac trebao nastupiti pod jugoslavenskom zastavom, što je odbio. Nakon pregovora između predstavnika HSTS Hudetza i vodstva ETTU postignut je kompromis. U znak solidarnosti svi najbolji europski igrači nastupili su u dresovima bez nacionalnih oznaka, tako da je Primorac mogao nastupiti s dresom bez jugoslavenskog grba i zastave. To se ponovilo i na Međunarodnom prvenstvu Mađarske, s tom razlikom da je tamo Primorcu dozvoljeno da nastupi u neutralnoj opremi, dok su ostali nastupali u nacionalnim dresovima. U prosincu 1991. odigran je u Zagrebu i prvi međudržavni susret - susrele su se muške i ženske reprezentacije Hrvatske i Slovenije. Hrvatska je pobijedila kod muških rezultatom 5:4 - izbornik Ante Bućo, trener Dubravko Škorić, igrači Zoran Primorac (2/1), Dragutin Šurbek stariji (2/1), Damir Atiković (1/2), kod žena također pobjeda od 5:4 - izbornik Neven Cegnar, trener Tihomir Mostovac, igračice Mirela Šikoronja (2/1), Sandra Sušilo (2/1), Branka Batinić (1/1), a u trećem krugu je umjesto Batinić nastupila Dubravka Šišak (0:1). Za slovensku mušku reprezentaciju igrali su Smrekar (3/0), Kovač (1/1), Zalaznik (0/2), Ignjatović (0/1), Škafar (0:1), a za žene Frelih (3/0), Reflak (1/1), Pandev (0/3), Ignjatović (0/1).

Za vrijeme rata u Hrvatskoj u vremenu od 1991. do 1993. Hrvatski Stolnoteniski savez nastavio je djelovati. Osnovan je krizni štab u sastavu Ivo-Goran Munivrana, Zvonimir Franjčec, Salih Demirović, Reno Marolt i Ante Bućo, koji je organizirao natjecanja gdje god je to bilo moguće, jer je zbog ratnih okolnosti bilo velikih problema u prometnoj povezanosti. Krizni štab je također nastojao osiguravati dovoljne količine rekvizita, brinuo se o međunarodnom priznanju HSTS i uspostavljao veze s drugim savezima.

HSTS primljen u svjetsku stolnotenisku federaciju ITTF

Dana 29. siječnja 1992. HSTS je obaviješten od ITTF-a da je primljen u privremeno članstvo, te se odobrava nastup na svim međunarodnim manifestacijama pod hrvatskom zastavom. Reprezentacija Hrvatske u proljeće 1992. nastupa u Stuttgartu prvi puta na Europskom prvenstvu - u sastavu je i legenda hrvatskog stolnog tenisa Dragutin Šurbek, tada 46-godišnjak. U Stuttgartu su osvojene za Hrvatsku i prve medalje - Zoran Primorac je treći u pojedinačnoj konkurenciji i treći u igri mješovitih parova s Csilom Batorfy te se vraća kući s dvije brončane medalje. Na Kongresu ETTU održanom u sklopu prvenstva HSTS je primljen u članstvo ETTU. U redovno članstvo ITTF-a HSTS je primljen na Kongresu ITTF-a u Göteborgu 1993. godine.

Nakon osnivačke, redovne skupštine HSTS održane su 1992. godine, kada je ponovno za predsjednika izabran Ivo-Goran Munivrana, a uz njega članovi IO HSTS Mirko Abramović, Vladimir Bertović, Ante Bućo, dr. Viktor Fiolić, Franjo Flac, Ljubinko Skakić, Ivica Šmić i Željko Šego, 1996. godine (ponovno za predsjednika izabran Ivo-Goran Munivrana uz članove IO HSTS Mirko Abramović, Stevan Doboš, Ladislav Jurinec, Ivo Kolanović, Tomislav Madžar, Spasoje Matijević, Ljubinko Skakić, Žerar Tvrtković) i 2000. godine kada je ponovno za predsjednika izabran Ivo-Goran Munivrana uz članove IO HSTS Mirka Abramovića, dr. Viktora Fiolića, Darka Grudića, Rajka Jagara, Spasoja Matijevića, Deana Šešelju, Ivicu Šimića, dr. Josipa Žužula. I 2004. godine je za predsjednika izabran Ivo-Goran Munivrana, uz članove Izvršnog odbora (Ivan Martić, Marinko Matulović, Zoran Primorac - dopredsjednik, Vilim Šagi, Dean Šešelja, Mirela Šikoronja-Ivančin, Dragutin Šurbek - dopredsjednik, Ivan Vuletić). Cijelo vrijeme od osnivanja HSTS dužnost profesionalnog tajnika obavlja Žarko Ratković.

U HSTS pored Izvršnog odbora djeluje i nekoliko komisija: Registracijska komisija (predsjednici Demetrije Filić, Franjo Peradin i Mladen Solar), Natjecateljska komisija (predsjednici Zvonimir Franjčec, Željko Šego, Rajko Jagar, Damir Kometički, Davor Bilić), Stručna komisija (predsjednici Radivoj Hudetz i Renato Čengić), Disciplinska komisija (predsjednici Slobodan Lovrić, Ivan Jugović, Tomislav Brnčić, Mirko Abramović, Zlatko Pirc i Viktor Fiolić). Kompjuterske rangliste HSTS vode i izrađuju otac i sin Mirko i Nenad Abramović iz Varaždina.

U HSTS učlanjen je 81 stolnoteniski klub koji se natječu u razgranatom sistemu službenih natjecanja HSTS za sve kategorije natjecatelja, od najmlađih tzv. "klinaca i klinceza" do veterana. Pored toga postoji raširena stolnoteniska aktivnost u SOKAZ-u, raznim općinskim ligama, školskim natjecanjima, natjecanjima na sveučilištu, natjecanjima invalidnih osoba, gluhonijemih osoba, natjecanjima u okviru organizacije Sport za sve, raznim prigodnim turističkim manifestacijama.

U okviru HSTS djeluje i Udruga stolnoteniskih sudaca Hrvatske i Udruga stolnoteniskih trener Hrvatske.

Na području Hrvatske organizirani su Međimurski stolnoteniski savez, Stolnoteniski savez Županije Krapinsko-Zagorske, STS Županije Osječko-Baranjske, STS Županije Primorsko-Goranske, STS Istarske Županije, STS Županije Splitsko-Dalmatinske, STS Požeško-Slavonske Županije i Stolnoteniski savez grada Zagreba. Natjecanja se odvijaju u okviru šest regija: Dalmatinska regija, Primorsko-Istarska-Goranska regija, regija Srednja Hrvatska, regija Sjeverna Hrvatska, regija Slavonija istok i regija Slavonija zapad.

Hrvatski igrači na međunarodnim natjecanjima

HSTS sudjeluje vrlo aktivno i s velikim uspjehom na brojnim međunarodnim priredbama. Reprezentacija Hrvatske obvezno sudjeluje na svjetskim i europskim prvenstvima, na juniorskim i kadetskim europskim prvenstvima, na brojnim ostalim međunarodnim turnirima od Pro-Tour turnira do raznih regionalnih i sličnih natjecanja. Klubovi iz Hrvatske sudjeluju u Kupu prvaka Europe, danas Ligi prvaka Europe i u Kupu Nancy Evans, danas ETTU Kupu. Najbolji igrači i igračice nastupili su i na olimpijskim igrama. Osvojene su i brojne medalje na svjetskim i europskim prvenstvima.

Već od početka pedesetih godina izlazi informativni Bilten SOKAZ-a, koji donosi rezultate i rasporede utakmica i turnira SOKAZ-a. Od 1964. to postaje zajednički Bilten Hrvatskog stolnoteniskog saveza i SOKAZ-a, da bi od 1976. nastavili odvojeno izlaziti Bilten SOKAZ-a i Bilten HSTS-a. Od 1999. redovno izlazi "Stolni tenis" glasilo HSTS-a s aktualnim rezultatima, obavijestima, rang-listama, a paralelno i dalje dva puta godišnje izlazi Bilten HSTS sa svim rezultatima natjecanja u Hrvatskoj i rezultatima nastupa hrvatskih športaša na međunarodnim natjecanjima.

U Hrvatskoj su poslije osnivanja HSTS od 1991. nadalje organizirana brojna međunarodna natjecanja. Najveće priznanje je svakako dodjela organizacije Europskog seniorskog prvenstva koje je održano u Zagrebu tijekom travnja 2002. godine, te dodjela organizacije Svjetskog seniorskog pojedinačnog prvenstva koje je održano u Zagrebu tijekom svibnja 2007. godine. Isto tako su vrlo značajna Međunarodna prvenstva Hrvatske. Prvo je održano 1993. u Zagrebu, drugo 1996. također u Zagrebu a od 1998. Međunarodna prvenstva Hrvatske (CROP - Croatia Open) igraju se svake godine kao Pro Tour turniri. Najveće priznanje je svakako dodjela organizacije Europskog prvenstva 2002. Hrvatskoj. Prvenstvo Europe održano je u Zagrebu u travnju 2002. godine, a tom je prilikom ujedno obilježena 100-godišnjica igranja stolnog tenisa u Hrvatskoj. Pored ovih značajnih priredbi u Hrvatskoj u Splitu je 1999. odigran i TOP 12 Europe za seniore i seniorke, 1996. na stolnoteniskim Mediteranskim igrama mladih u Splitu je nastupilo 11 zemalja. U Crikvenici je 1997. odigran Srednjoeuropski Kup mladih uz sudjelovanje 6 zemalja.

Brojni hrvatski stolnoteniski dužnosnici birani su na razne odgovorne funkcije u tijelima Svjetske stolnoteniske federacije (ITTF) i Europske stolnoteniske unije (ETTU). Nekad su to bili Radovan Kalda, Franjo Blaži, Zlatko Weiller, a od sredine osamdesetih dr. Žarko Dolinar je desetak godina bio predsjednik Znanstvene komisije ITTF-a. Zdenko Uzorinac je dugi niz godina bio član Press komisije ETTU-a, te član Komisije za tisak i izdavaštvo ITTF-a, a neko vrijeme i predsjednik te komisije, Zlatko Čordaš Pro-Tour manager ITTF-a, Radivoj Hudetz od 1983. neprekidno član klasifikacijske komisije ITTF-a i od 1998. predstavnik Europe u Direktoriju ITTF-a, Ivo-Goran Munivrana dugogodišnji član te predsjednik Tehničke komisije ETTU-a i član Upravnog odbora ETTU-a, te predsjednik ETTU-a, član Tehničke komisije ITTF-a i izvršni dopredsjednik ITTF-a, dok je Zoran Primorac više godina član, pa predsjednik Komisije za sportaše ITTF-a. Goran Radanović je član Odbora za podučavanje i vježbanje ETTU-a, a Alen Ivančin dopisni član Odbora za rangiranje ETTU-a.

Pored toga dr. Žarko Dolinar jedan je od osnivača i kasnije i predsjednik uglednog svjetskog udruženja bivših stolnoteniskih vedeta Swaythling Club International.

Proslava 60-godišnjice osnivanja Saveza

Hrvatski Stolnoteniski savez je 1999. upriličio proslavu 60-godišnjice osnivanja Hrvatskog Table-Tennis saveza, čiji je slijednik HSTS. U povodu 60-godišnjice, a za postignute izvanredne uspjehe kako osvajanjem brojnih svjetskih, europskih i olimpijskih medalja tako i širenjem stolnog tenisa, Hrvatski stolnoteniski savez nagrađen je Državnom nagradom za šport Dr. Franjo Bučar i Trofejem Hrvatskog Olimpijskog odbora. Prilikom proslave 60-godišnjice velikanima hrvatskog stolnog tenisa Dragutinu Šurbeku, Zoranu Primorcu i Branki Batinić dodijeljeni su zlatni reketi HSTS. Za životno djelo nagradu su primili Stanko Oštir, Zagreb i Mirko Abramović, Varaždin, dok su kao najuspješniji klubovi u povijesti hrvatskog stolnog tenisa priznanje primili STK Večernji list i HASTK Mladost iz Zagreba. Stijegom HSTS za uspješan rad nagrađeni su klubovi STK Pamučna industrija iz Duge Rese, STK Industrogradnja iz Zagreba Zagreb, STK Dalbank-Bagat iz Zadra i STK List Međimurje iz Mihovljana.

Posebno su zapažena priznanja Hrvatskog Olimpijskog odbora odana Zoranu Primorcu (biran dva puta za športaša godine 1994. i 1996.), Tamari Boroš (birana za najperspektivniju športašicu Hrvatske 1995) i ženskoj stolnoteniskoj reprezentaciji Hrvatske (biranoj za najuspješniju ekipu 2000).

Hrvatske medalje

Stolnotenisači Hrvatske osvojili su na Olimpijskim igrama jednu srebrnu i jednu brončanu medalju (stolni tenis je uključen u OI tek 1988 godine), na svjetskim prvenstvima 4 zlatne, 14 srebrnih i 28 brončanih medalja, na prvenstvima Europe 16 zlatnih, 20 srebrnih i 42 brončane medalje, na Mediteranskim igrama 14 zlatnih, 9 srebrnih, 3 brončane medalje a dva puta je osvojen Svjetski kup u disciplini muškaraca pojedinačno. Na juniorskim prvenstvima Europe juniori i juniorke osvojili su 20 zlatnih, 20 srebrnih i 32 brončane medalje dok su kadeti i kadetkinje osvojili 14 zlatnih, 2 srebrne i 21 brončanu medalju. Hrvatski klubovi bili su pet puta pobjednici Kupa prvaka Europe i tri puta pobjednici Kupa sajamskih gradova ETTU-a.

Od ove zaista impozantne zbirke medalja veliki broj osvojen je u vrijeme od kada je osnovan i međunarodno priznat HSTS - od 1992. osvojeno je na europskim i svjetskim prvenstvima 2 zlatne, 5 srebrnih i 11 brončanih medalja kao i dva Svjetska kupa. U juniorskim i kadetskim disciplinama na prvenstvima Europe od 1992. osvojeno je 15 zlatnih, 9 srebrnih i 15 brončanih medalja. Momčad STK Večernjeg lista osvojila je Kup prvaka Europe 2001, od 2001 igra u Ligi prvaka Europe, ženska ekipa Aquaestila iz Duge Rese plasirala se je u polufinale Kupa prvakinja Europe. Ženska reprezentacija Hrvatske pet puta zaredom od 1999 osvajala je treća mjesta u Europskoj Superligi.