Pokas: Imamo dobru i brojnu generaciju mladih igrača

Dugo Selo već dulje vrijeme vrlo dobro kotira na stolnoteniskoj karti Hrvatske. Ove sezone muški dio momčadi igra HEP Superligu, čak štoviše, donedavno su držali drugo mjesto na tablici. Trenutno su četvrti, ali u svakom slučaju profilirali su se kao najugodnije iznenađenje lige.

Ali, u svim kategorijama u Dugom Selu se dobro radi, mnogi ih ističu kao vrlo pozitivan primjer. Kako je priča krenula prepričao je Zvonko Pokas, alfa i omega kluba.
- Postojimo od 1965., a do 1995. to je bilo više na rekreativnoj bazi. Od tada se krenulo ozbiljnije raditi, školovali su se treneri, počeli smo raditi s mladima itd. Trudimo se, rastemo iz godine u godinu te okupljamo sve više djece. Od 2005. smo preselili iz stare dvorane, gdje su stala tek dva do tri stola, u novu Gradsku dvoranu. Dvorana nam je na raspolaganju 24 sata, bez toga se ne može ništa - objasnit će Pokas te pojasniti načine funkcioniranja.
- Sa Željkom Muratom, koji je i trener, radim niz godina, istodobno je tu i mlađi trener Hrvoje Štaba, svojedobno naš uspješan igrač. Tu je i nekoliko roditelja koji nam jako pomažu, poput predsjednika Krunoslava Belića, Damira Zlatkova, Roberta Martineka itd. Tri-četiri čovjeka su tu cijelo vrijeme, Izvršni i Nadzorni odbor se mijenja kako djeca dolaze i odlaze.
Spomenuta dvorana je veliko olakšanje za Dugo Selo, a zadovoljni su i kako ih prate gradske strukture. Sredstva redovito dobivaju po kriterijima sportske zajednice grada Dugo Sela.
- Ne smijemo se žaliti, imamo fantastične uvjete.
Mladih stolnotenisača i stolnotenisačica kod njih ne nedostaje.
- Prije pet godina krenuli smo sa selektiranjem po osnovnim školama, početkom svake godine napravimo mala testiranja i izaberemo petnaestak curica i dječaka. Na kraju godine ostane njih jedno 7-8, što znači da iz svakog godišta imamo po 5-6 natjecatelja. To su odlične brojke.
Trenutno imaju malu prazninu između juniora i mlađih kadeta, ali takvo stanje neće biti zadugo.
- Imamo dobru i brojnu generaciju mlađih i najmlađih kadeta i kadetkinja, kroz dvije godine bit će opet uspješnih natjecatelja.
Vratili smo se seniorskom pogonu, kojem ide vrlo dobro. Koji im je krajnji cilj, uglavnom se oslanjaju na vlastite snage.
- Prije desetak godina smo dovodili igrače i shvatili da nas to puno košta. Bolje da naša djeca imaju stipendiju, nego da plaćamo igrače i istodobno padamo u minuse. Radije ćemo, ukoliko to bude moguće, našim dečkima i curama povećati stipendije. Ionako, novce za postati prvakom nemamo, a taj uspjeh ne bi nam ništa donio po pitanju financija. Što se tiče dečkiju ove sezone je cilj ostati u HEP Superligi. Nešto ozbiljnije je teško ostvarivo, za to bi trebalo imati profesionalnog trenera, trenirati dva puta dnevno itd. Dečki su se odlučili za fakultete, Luka je upisao ekonomiju, Mislav strojarstvo, te treniraju jednom dnevno. Cure su u 1. Hrvatskoj ligi Zapad, Ana Murat je naša igračica, vratila se Petra Bulić, a tu je i Ana Trbuščić iz Duge Rese. Cure su podjednakih godina, cilj je da 2-3 godine ostanu na okupu i zadrže sadašnji status. Taman dok ne stasaju ove mlađe cure. Naravno, ako se bude ukazala prilika za rang više probat ćemo je iskoristiti.
Bilo je i određenih pehova. Luka Dragun je završio na operaciji koljena te mu slijedi oporavak. Također, Andrej i Antonela Papak su odlučili da će reketi pasti u drugi plan.
- Andrej je talentirano dijete, ali odlučio je da će se stolnim tenisom bavi samo rekreativno. Hoće li otići u drugi sport ili se posvetiti muzičkoj školi - ne znam. Identična situacija je i s Antonelom, ona je također u muzičkoj školi. Sa zborom je ovo ljeto bila na Svjetskom prvenstvu gdje su osvojile prvo mjesto, što je možda i bio poticaj da prevagne umjetnička strana - objasnio je Pokas.
Ove sezone uspješno su odradili još jedan turnir u čast Đure Dubenika.
- Trudit ćemo se zadržati razinu kao i dosad. Naravno, ako će biti prilike, probat ćemo ga još uzdignuti te svakako zadržati međunarodni status. Kakva je općenita situacija moramo biti zadovoljni odazivom, najposjećeniji smo turnir nakon Zagipinga, Antuna Tove Stipančića i Mirka Abramovića - istaknuo je Pokas te dodao:
- Zahvaljujem se Dugom Selu na potpori te HSTS-u što ima razumijevanja za nas i uvijek nam izađe u susret.
Za kraj, otkrio je što je njegovo 'gorivo' i koliko je teško raditi u klubu.
- Nije lako, nikako. U 90 posto slučajeva riječ je o ljubavi prema stolnom tenisu. Financijski nije isplativo, a troši se mnogo vremena. Točnije, riječ je o ljubavi na granici ludosti ha ha.